17. - 19. stoljeće
Krajem 17. stoljeća počela je nasilna borba za pravo na iskorištavanje Rogaška. Baron Courty, vlasnik posjeda u Rogaškoj, župniku Sveti Križ, borio se za naslov, koji je bio pozvan kao skrbnik, koji je također vodio brigu o mentalnom stanju posjetitelja svojih izvora i okolnih seljaka.
Nakon toga pravo na iskorištavanje izvora pripadalo je pojedinačnim zaslužnim bečkim građanima, a 1721. godine bečkom udruženju farmaceuta. Ovi izvori su bili uređeni i nakon tri godine uspjeli su prodati preko 20.000 boca Rogaške vode. Uz ukidanje društva 1782. godine, uporaba Rogaške vode ponovno je postala štajerska.
Godine
1803., štajerski pokrajinski stanovi na čelu s
grofom Ferdinandom Attemsom kupili su zemlju oko izvora tada privatnih vlasnika, a ove se godine smatra godinom osnivanja lječilišta.
Godine 1869. Rogaška voda bila je treća po veličini prodajna voda na svijetu, odmah nakon mineralne vode iz Vichija i Seltersa, a poznat je i pio u cijelom svijetu. Njezin posrednik, regionalno lječilište u Rogaškoj Slatini, osvojio je medalju na svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. za kvalitetu vode.